Poluzaštićena neekooška rasvjetna tijela znatan dio proizvedenog svijetla isijavaju prema horizontu, odnosno prema nebu!

Poluzaštićena neekološka rasvjetna tijela čine znatan udio (preko 50%) ukupno instalirane populacije neekoloških rasvjetnih tijela, mnogobrojnih izvedbenih oblika sa nekim zajedničkim karakteristikama; na gornjoj strani imaju postavljen konstruktivni poklopac, a sa donje strane pričvršćeni izbočeni pokrov (učinjen od raznih vrsta pleksiglas materijala), obično u obliku "polukugle" ili "lonca".

Tijekom godina eksploatacije, zbog djelovanja UV-zraka na pleksiglas takovog izbočenog pokrova, njegova onečišćenja od kiše, smoga i prašine, ulaska kukaca unutar rasvjetnog tijela (zbog neadekvatnog zaptivanja) te njihovim mrtvim tijelima, djelovanjem raznih kemijskih reagensa, takvi pokrovi tijekom godina postaju zamućeni (neprozirni) tempom od najmanje 3-5% godišnje. Svjetlost se sve teže probija kroza nj, odnosno sve se više raspršuje u stranu (prema horizontu) i uvis (prema nebu).

Ukoliko takovo rasvjetno tijelo nije pravilno postavljeno prema površini koju želimo osvijetliti, već pod nekim kutom (kod nas je uobičajeno rasvjetna tijela postavljati pod kutom od 20°, nerijetko i znatno većim!?), utoliko cijela problematika postaje još nepovoljnija.

Snažno bliještanje koje proizvode ovakva rasvjetna tijela umanjuje sigurnost odvijanja prometa, reducira postotak korisnog iskorištenja proizvedene svjetlosti, štetno i bespotrebno rasipajući svjetlost prema horizontu i uvis, prema nebu.

Načelno se može konstatirati kako se kod ovakvih rasvjetnih tijela ovisno o konkretnim modelima i njihovoj (ne)pravilnoj montaži iskoristivost proizvedenog svjetla za osvjetljavanje ulice kreće u vrijednostima 30-70%.

Uvažavajući suvremene ekološke, sigurnosne, ekonomske, znanstvene i ine spoznaje, u narednih će nekoliko godina biti potrebno zamijeniti praktično sva rasvjetna tijela ove kategorije.