Govoriti o svjetlosnom zagađenju vrlo je zanimljivo i aktualno. Zanimljivo je zato jer nas okružuje bezbroj primjera koji nam ukazuju na to da se o svjetlu kao o mogućem zagađivaču donedavno nije ozbiljnije razmišljalo. Aktualno je zato što se tek nekoliko godina unatrag sve više pažnje počelo posvećivati baš toj vrsti zagađenja, pa se danas o svjetlosnom zagađenju sve više priča ali i piše.
Svjetlosno zagađenje nastaje na samo jedan način – zbog uporabe neadekvatnih rasvijetnih tijela.

Postoje dvije osnovne vrste rasvijetnih tijela,a dijelimo ih na ekološka i neekološka. Neekološka su ona rasvjetna tijela koja imaju kuglu, polukuglu ili bilo kakvu izbočinu tj. nemaju ravno staklo, a ekološka su ona rasvjetna tijela sa ravnim staklom. Važnost ravnog stakla u armaturi rasvjetnog tijela je u činjenici da ravno staklo raspršuje svjetlost samo u jednom smjeru, znači u pod, dok zaobljena stakla svjetlost raspršuju cijelom svojom površinom, u više smjerova pa svjetlost odlazi prema horizontu i prema nebu, a upravo ta svjetlost izaziva svjetlosno zagađenje.
Svjetlosno zagađenje loše utječe na bioraznolikost. Smeta biljkama i žvotinjama, koji se više ne mogu orjentirati zbog izgubljene granice između izmjene, odnosno trajanja dana noći. Zbog toga se događa da se biljke koje su posađene u blizini nekog neekološkog rasvjetnog tijela, ili još gore, u blizini neekološko osvjetljene prometnice, ne zatvaraju noću pa su podložnije vanjskim utjecajima.

Pošto se ni životinje više ne mogu orijentirati po izmjeni dana i noći, one previše rade, a premalo se odmaraju pa se izmore i ugibaju. Kada se ptice selice sele u toplije krajeve, one se orijentiraju po zvijezdama, a budući da se zbog svjetlosnog zagađenja zvijezde više ne vide, ptice se izgube i ugibaju od hladnoće ili od gladi. Svjetlosno zagađenje loše djeluje i na psihu i metabolizam ljudi, uzrokuje poremećaje biokemijskih procesa u organizmu.

Kako neekološka rasvjetna tijela odašilju svoju svjetlost prema nebu, svjetlosne zrake dolaze do atmosfere gdje se raspršuju te reflektiraju natrag prema zemlji te na taj način osvjetljuju nebo. Zbog toga se u nekim krajevima svijeta zvijezde više ne vide, a to je nekoliko zvjezdarnica koštalo zatvaranja. Svjetlošću najzagađenija područja u Istri su Istarski Y te veći gradovi. U Istri se noćno nebo ne vidi u potpunosti, vide se samo one zvijezde jačeg sjaja, a u to smo se imali priliku uvjeriti na mnogobrojnim promatranjima koje organizira Astronomska udruga Vidulini čiji smo članovi. Vidljivost nebeskih objekata je najbolja kada promatramo sa mjesta na kojem nema svjetlosnog zagađenja,a budući da u Istri takvo područje ne postoji mi smo izabrali nekoliko neosvjetljenih lokacija u blizini Žminja i Kanfanara sa kojih promatramo.

Jedna od posljedica svjetlosnog zagađenja je smanjena sigurnost u prometu. Pošto mi malo znamo o sigurnosti u prometu, zamolili smo stručnu osobu za pomoć, inženjera prometa Dragana Poropata. Kako nam je Dragan Poropat pojasnio, rasvjeta prometnica i čvorišta treba biti takva da svim sudionicima u prometu osigurava uočavanje svih eventualnih zapreka na cesti. Kvaliteta rasvjete očituje se u pet osnovnih kriterija, a to su: određena razina rasvjete površine kolnika, određen stupanj jednolikosti rasvjete površine kolnika, određena razina osvjetljenosti okoline prometnice, ograničeno blještanje i vizuelno i optičko vođenje. Svjetlosno zagađenje smeta vozačima baš zbog nepoštovanja četvrtog kriterija, naime blještanje nastaje kada se u vidnom polju vozača pojavi izvor svjetla čiji je intenzitet u pravcu promatranja veći od onog u drugim okolnim pravcima promatranja. Zbog blještanja svjetla u oči smanjuje se osjetljivost na kontrast, oštrina i brzina zapažanja, što su vrlo bitni čimbenici sigurnosti prometa.

Na našim cestama postoji bezbroj primjera lošeg osvjetljenja prometnica, pogotovo na istarskom Y. Umjesto da rasvjeta podiže razinu sigurnosti vozača, ona im stvara velike poteškoće kada iz mraka nailaze na blještajuća rasvjetna tijela. Prometnice bi, kao i sve ostalo, trebalo osvjetljavati ekološkim rasvjetnim tijelima koja ne blješte vozaču u oči, već osvjetljavaju samo cestu. Uz podatak da su ekološka rasvjetna tijela kvalitetnija, jeftinija i da troše manje struje uz veći postotak iskorištene energije, osvjetljavanje cesta, ulica, trgova neekološkim rasvjetnim tijelima je apsurdno.

Ana Žgomba-Maksimović & Dino Grgorović