U Dvigradu je za samo godinu dana nestala čitava tamošnja populacija rijetke i u čitavoj Europi zaštićene vrste šišmiša koju je istrijebila neekološka rasvjeta čvorišta Istarskog ipsilona Kanfanar. Osvjetljenje noćnog neba zbunjuje i mrave pa oni započinju sa 24-satnim radom. To uzrokuje povećanja populacije lisnih ušiju... Kod ljudi će izloženost povećanom svjetlosnom zagađenju utjecati na veći broj kardio-vaskularnih, kancerogenih, ali i psihičkih oboljenja, dokazuju najnovija istraživanja

Nakon tri godine kampanje i promicanja svijesti o svjetlosnom zagađenju gotovo da i nema općine u Istarskoj županiji koja ne postavlja ekološku rasvjetu.ŤSvi se vole pohvaliti kako baš oni postavljaju ekološku rasvjetu jer je pojam svjetlosnog zagađenje ušao "u uho" malog čovjeka i to je ono što daje nadu da ćemo iznad Istre ponovo imati zvjezdano noćno neboŤ rekao je Marino Tumpić iz Astronomske udruge Vidulini. Najprije se sa postavljanjem ekološke rasvjete krenulo u Višnjanu, Kanfanaru, Sv. Lovreču i Žminju. Dok se u Istri puno učinilo na saniranju svjetlosnog zagađenja u drugim krajevima Hrvatske rezultati su neznatni iako postoje pojedinačni dobri primjeri kao što su Rijeka i Jastrebarsko. Svjetlosno zagađenje (eng. "light pollution") odnosi se na svaku nepotrebnu i nekorisnu emisiju svjetlosti u prostor izvan zone koju je potrebno osvijetliti. Do njega dolazi prilikom osvjetljavanja cesta, ulica, trgova, spomenika i drugih objekata te zbog upotrebe svjetlećih reklama. Uzrokuje ga upotreba neekoloških rasvjetnih tijela koja su većinom još i nepravilno postavljena- pod nekim kutom prema nebu, umjesto da ih se postavi horizontalno prema cesti. "Gljive" narančasto-žute svjetlosti koju takva rasvjetna tijela beskorisno isijavaju prema nebu uzrokuju poosvjetljenje prirodnog noćnog fona neba, a samim tim i nestanak zvijezda odnosno nestanak noći, objašnjavaju u astronomskoj udruzi Vidulini.

Jata ptica spušta se na kriva područja

Nestanak noći mijenja životne cikluse cjelokupnog biljnog i životinjskog svijeta, uključivo i čovjeka, koji su prilagođeni dnevnoj izmjeni dana i noći. Ukoliko se prirodni fon neba posvijetli za više od četiri puta od prirodnog, živi organizmi ne mogu više odrediti kada je pravo vrijeme za spavanje, rad, hranjenje ili razmnožavanje.
Učestali su primjeri kada se čitava jata ptica u svojim migracijama spuštaju na "kriva" područja, zbunjena lažnim svjetlima velegrada, aerodroma, raskrižja i tako umiru zbog nedostatka hrane u tom, za njih, neprihvatljivom ambijentu. Svjetlosno zagađenje posredno dovodi do izumiranja čitavih vrsta koje se nisu uspjele prilagoditi novim uvjetima u okolini. U školskim se udžbenicima na primjer, navodi Tumpić, još uvijek spominju - krijesnice, ali današnja djeca zapravo ne znaju kakve su to životinje jer ih nikada nisu vidjeli - istrijebilo ih je svjetlosno zagađenje.
U našem kraju, nastavlja Tumpić, na prostoru staroga grada - Dvigrada, za samo godinu dana nestala je čitava tamošnja populacija rijetke i u čitavoj Europi zaštićene vrste šišmiša Nocytilus Nocitula. Ovu je noćnu vrstu istrijebila neekološka rasvjeta čvorišta Istarskog ipsilona Kanfanar koji se nalazi u blizini. Osvjetljenje noćnog neba za više od četiri puta zbunjuje i mrave, najotpornije živuće organizme pa oni započinju sa 24-satnim radom. To uzrokuje povećanja populacije lisnih ušiju...
Kod ljudi će izloženost povećanom svjetlosnom zagađenju utjecati na veći broj kardio-vaskularnih, kancerogenih ali i psihičkih oboljenja, dokazuju najnovija istraživanja.

Neprimjerena rasvjeta nogometnog igrališta u Pazinu

Valja reći da je UN još 1992. godine donio rezoluciju kojom obvezuje zemlje članice da zaštite noćno zvjezdano nebo u njegovoj punoj ljepoti. Tako je istarsko nebo sredinom devedesetih godina na svjetski prihvaćenoj "Bortle klasifikaciji neba" imalo ocjenu 2/3, danas ono ima ocjenu 7, dok je nebo u Zagrebu ocjenjeno ocjenom 9. Ova klasifikacija raspoznaje ocjene od 1 - 9 gdje ocjena 1 označava izvrsno, očuvano nebo, a ocjena 9 označava degenerično gradsko nebo bez noći, vidljiv je samo Mjesec i dvadesetak najsjajnijih zvijezda.
Za ovako loše stanje neba u Istri, smatra Tumpić, najodgovornija je rasvjeta na Istarskom ipsilonu pa se narančaste "gljive" svjetla na raskrižjima vide i sa nekoliko desetaka kilometara udaljenosti.
Studijom prometnotehničkog vještaka dokazano je kako su ta raskrižja, noću, uz uporabu takve rasvjete - nesigurna za odvijanje prometa!
Zagađivači neba još su i neprimjerena rasvjeta sakralnih objekata i spomeničke baštine, svjetleće reklame te sportski tereni i njihova neadekvatna rasvjeta. Takav je primjer nogometno igralište u Pazinu čiji se reflektori mogu vidjeti na nebu udaljenom 20 kilometara, pa je jasno da bespotrebno isijavaju svijetlost u nebo, zgrade i šume, upozorava Tumpić.

Ana Fornažar (Glas Istre, 09042005)